Nije sve tako crno.
Ima Hrvatska košarka još uvek mnogo dobrih košarkaša. Igraju vrhunski i u Evropi i u NBA. Jednostavno, podneblje je takvo. Ljudi su visoki, a vole loptu.
To što je Hrvatska košarka već 30 godina bez uspeha, nema apsolutno nikakve veze sa kvalitetom košarkaša. Uspeh reprezentacije nije prost zbir kvaliteta pojedinaca.
Da li su “oni nekada” stvarno bili toliko bolji od “ovih sada” ili nam je vid zamagljen nestvarnim uspesima koje su “oni nekada” pravili sa reprezentacijom, Cibonom, Jugoplastikom, Zadrom, Šibenkom…
Mogu li Šarić, Hezonja, Bogdanović, Zubac… stati u istu rečenicu sa Tonijem, Krešom, Draženom, Dinom…?
Znači, da ponovimo ko nije razumeo. Najbolji, ne najuspešnji.